Nikola Starčević

Rođen u Zagrebu 1987. godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon završetka „I. tehničke škole Tesla“ u Zagrebu, upisuje Kineziološki fakultet, 2006. godine. Odabrao je Kineziološki fakultet jer je to područje njegovoga interesa. Oduvijek se bavio sportom i to prvenstveno borilačkim. Zajedno sa bratom upisao se na tradicionalni korejski nacionalni sport Taekwondo. Navedenim sportom se bavio od 1.-5. razreda osnovne škole. Zajedno s bratom, u dobi od 10 godina, prestao je sa treniranjem Taekwondo-a jer u četiri godine treniranja niti jednom nisu prisustvovali na natjecanju. Nisu pozivani na natjecanja jer su obojica bili premladi i nije bilo starosnih kategorija u kojima bi nastupili, tako da su cijelo to vrijeme trenirali u grupi sa starijom djecom. Također valja napomenuti da su treneri bili nestručne i needucirane osobe koje su uglavnom bili bivši sportaši navedenog sporta. Nedugo nakon toga mladi trener hrvačkoga kluba „Metalac“ Mario Baić, provodio je selekcije u petim razredima Osnovne škole Lučko.

Na poziv trenera Baića počeo je trenirati hrvanje u hrvačkoj dvorani Kineziološkoga fakulteta. U to vrijeme njegov brat je trenirao gimnastiku, no nakon nekoga vremena i on je prešao na hrvanje, te je danas jedan od kvalitetnijih i perspektivnijih hrvača Hrvatske. Hrvanjem se kao natjecatelj bavio sve do upisa na Kineziološki fakultet. U natjecateljskome hrvanju je ostvario prosječne rezultate na nacionalnoj razini i nikada nije iskazao potencijal za ostvarenje vrhunskih rezultata u hrvanju.

Nikola Starčević u crvenom dresu,

2007. na Pešćenici u Zagrebu

Rezultati Nikole Starčevića kao natjecatelja u razdoblju od 2000-2007 godine kada je prestao sa natjecateljskim hrvanjem

Ekipa hrvačkoga kluba Metalac, u hrvačkoj dvorani Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, 2006. godine.

Gornji red s lijeva: Ivan Povrženić, Kristijan pehar, Senad Handanagić, Sabit Handanagić, Hrvoje Dujmović, Nikola Starčević, Luka Ban, Vedran Budetić, Ivan Kranjčević i Eugen Jakovljević.

Srednji red s lijeva: Trener Dalibor Vračan, Ivan Vrban, Danijel Vignjević, Petar Gluhak, Željko Vignjević, Vilko Mandić, Ignacije Valečić, Marko Leljak, Matija Zorić, Zoran Kornet, Marko Koščević, Siniša Hogač i trener Mario Baić.

Donji red s lijeva: Marko Perić, Marko Vuljaj, Ivan Smrekar, Leon Telak, Dominik Etlinger, Božo Starčević, Leon Haraminčić, Robert Petravić, Vedran Pehar, Ivan Perković, nepoznat, nepoznat, Domagoj Barišić.

Nikola Starčević, Siniša Hogač i Božo Starčević, aerobni trening, Lučko, 2009. godine

Oduvijek ga je zanimao teškoatletski trening, odnosno rad sa utezima i lakoatletska tehnologija. Već kao dijete u sedmome razredu osnovne škole počeo je samoinicijativno bilježiti što će trenirati pojedini trening u teretani. U toj najranijoj dobi mnogi su ga smatrali fanatikom jer je poslije treninga znao ostati i napraviti i 70 penjanja na uže. U to vrijeme prikupljao je informacije o kondicijskome dijelu treninga prvenstveno od dr.sc. Maria Baić, danas asistenta na kolegiju hrvanje pri Kineziološkome fakultetu, te Damira Pekas tada studenta usmjerenja kondicijska priprema sportaša na Kineziološkome fakultetu, koji je danas privatni kondicijski trener različitim sportašima (nogomet, skijanje, košaraka). Dakle, bio je u stalnome okruženju elokventnih trenera što mu je dalo početni impuls pri odabiru fakulteta i saznanja iz sporta.

Video zapis sa akrobatskim elementima u hrvanju, uz isječke iz najboljih svjetskih hrvačkih mečeva

Nikola Starčević, 210 kg mrtvo dizanje u

teretani Kineziološkog fakulteta, 2009. godine

Trenutno je jedan od najboljih studenata Kineziološkoga fakulteta, zbog čega je i dobitnik zagrebačke stipendije, koja se dodjeljuje najboljim studentima Sveučilišta u Zagrebu. Trenerskim poslom bavi od upisa na fakultet, prvenstveno kao trener mlađih dobnih kategorija hrvača. U prostor kondicijskog treninga je ušao preko brata Bože Starčevića (hrvačkog reprezentativca i višestrukog prvaka Hrvatske u hrvanju)  na način da mu je počeo kreirati i provoditi kondicijski dio sportske pripreme. Nedugo zatim pošto je Božo imao stalnu progresiju rezultata ostvario je i suradnju sa Sinišom Hogačem (također hrvačkim reprezentativcem i prvakom Hrvatske) sa kojim i danas uspješno surađuje. Kratku suradnju je ostvario i sa Ivanom Lizatovićem iz hrvačkoga kluba Lokomotiva, također članom nacinalne hrvačke reprezentacije.

Kondicijsku pripremu vodio je i nekolicini kandidata za motoričke testove koji se provode prilikom upisa na Policijsku akademiju koji su ostvarili željeni rezultat, odnosno bili su među boljima na prijamnome ispitu. Također vodi i privatne treninge rekreativcima u svrhu estetskog poboljšanja izgleda tijela.

Proteklu sezonu vodio je kondicijsku pripremu nogometašu Krunoslavu Čičku iz "NK Sesvete", no u zadnjih mjesec dana suradnja je otežana jer je navedeni igrač potpisao za Austrijskog prvoligaša Sturm Graz, no i dalje surađuju putem e-maila. Surađivao je i sa Robertom Petravićem igračem druge hrvatske lige (NK Velika Gorica).

Trenutno vodi grupe hrvača početnika na vojnome učilištu „Petar Zrinski“, te istodobno surađuje sa hrvačkim reprezentativcima Božom Starčevićem, Sinišom Hogačem, Markom Košćevićem i Matijom Aščićom. Hrvačima Metalca seniorskog uzrasta dva puta tjedno vodi i hrvačke treninge. Uz sve treninga vodi kondicijsku pripremu i reprezentativki Juda Kristini Marijanović (višestruka prvakinja hrvatske), Tomislavu Mičudi rehabilitacijski dio pripreme u postoperativnom razdoblju nakon luksacije ramena i Marku Cvetkoviću Jiu Jitsu natjecatelju nacionalne razine. Uz sportaše konstantno surađuje i sa nekolicinom rekreativaca.

Kondicijski trening Siniše Hogača i Bože Starčevića, 2010. godine

Kao voditelj teretane na Kineziološkome fakultetu radio je 3 godine, te je u tome razdoblju stekao dodatne informacije iz prve ruke od profesora sa Kineziološkog fakulteta o kondicijskome dijelu sportske pripreme i sportu općenito.

Surađuje i sa Tomislavom Mičudom kojega su svi napustili i predviđali mu kraj karijere nakon teške ozljede rotatorne manžete ramena. Nakon godinu dana pauziranja i posjećivanja liječnika, "vaganja" operacija ili ne odlučio se na Kineziterapiju sa Nikolom Starčevićem. Odmah su krenuli sa rehabilitacijom, no također valja napomenuti da je dogovoreno da se kondicijska priprema mora usmjeriti prema promjeni težinske kategorije. Do tada se Mičuda natjecao do 74 kg što nije imalo nikakvo uporište pošto je visok 180 cm što je prosječna visina u kategoriji 84 kg. Pošto su sazreli svi uvjeti za uspiješnu suradnju krenulo se sa trenažnim procesom. Mičuda je na početku suradnje imao tjelesnu masu od 81 kg. Nakon 4 mjeseca njegova se tjelesna masa rapidno povećala na 92 kg.

Gornja fotografija Tomislav Mičuda (81 kg) i Božo Starčević  travanj 2010.

Donja fotografija Tomislav Mičuda (92 kg), Radovan Stošić (Mr. Hrvatske 2010. godine) u pozadini se vidi Marko Cvetković, kolovoz 2010. godine. Najvjerodostojniji pokazatelj kineziološke transformacije  i hipertrofije Tomislava Mičude.

Navedenim Božo može bez imalo susprezanja reći da ima jednog od najboljih sparing partnera u Hrvatskoj ako čak ne i u svijetu.

Kondicijski treninzi Bože Starčevića i Siniše Hogača 2010. godine

U segmentu estetskoga poboljšanja muskulature puno su mu pomogli savjeti Daria Božića, prvaka Hrvatske u bodybuildingu, kojemu je jedno vrijeme bio sparing partner za trening u teretani.

Ekipa iz teretane na Kineziološkom fakultetu 2010. godine

Gornji red s lijeva: Antonijo Šutalo, Matej Ivić, Marko Konjevod, Marijo Anić-Kremić, Marko Mioč, Dario Margeta.

Srednji red s lijeva: Tibor Tomić, Ivan Krakan, Anton Đok, Viktor Bobić, Mate Psarić, Ivan Šuta, Renato Belobrajdić, Dino Lovrin, Doron Halić, Luka Ferderber.

Donji red s lijeva Čoti, Katalinić, Božo Starčevič, Nikola Starčević, Radovan Stošić, Luka Slavnović, Bojan Kežman, Saša.

Trening šampiona 2010. godine

Nikola Starčević trener, Radovan Stošić Mister Hrvatske 2010. godine i Božo Starčević, Sveti Martin na Muri 2010. godine

Kratki isječak sa izravnog prijenosa izbora Miss i Mistera Hrvatske za 2010. godinu

Zaslužan je za kondicijsku pripremu Radovana Stošića "Crnoga" Mistera Hrvatske za 2010. godinu. Stošić je apolonski izged postigao mješavinom bodybuilding i hrvačkih treninga (rad sa gumama, girama i rad u parovima). Neke treninge je provodio i sa najboljim Hrvatskim hrvačem Božom Starčevićem i Ignacijem Valečićem.

Božo Starčević, najbolji hrvatski hrvač i Radovan Stošić, Mister Hrvatske 2010. godine, nadgledaju trening Ignacija Valečića, hrvača hrvačkog kluba Metalac, na posebno konstruiranom trenažeru. Trim staza na Zagrebačkom jezeru Jarun, 2010. godine

Dario Božić bodybuilding prvak Hrvatske, na jednom od svojih mnogobrojnih poziranja 2009. godine

Dario Božić tjelesne mase 82 kg diže 170 kg na bench press-u, 2009. godine

Također valja napomenuti da se zajedno sa mr.pharm. Martinom Katalinić brine za suplementaciju Bože Starčević. Do sada je objavio dva stručna rada „Utjecaj kreatin-monohidrata na brzinu, eksplozivnost i agilnost“ i „ SAQ u nogometnih vratara“, jedno vrijeme je radio u dijagnostičkome centru  Kineziološkog fakulteta, jedinome verificiranom objektu od Hrvatskog olimpijskog odbora gdje se obavlja kompletna dijagnostika treniranosti sportaša.

Božo Starčević je započeo 2011. godinu na najbolji mogući način tako što je pobijedio Olimpijskog pobjednika , na jednom od renomiranijih svjetskih hrvačkih turnira Ljubomir Ivanović-Gedža u Beogradu, Srbija.

Božo Starčević 10.02.2011. pobjeda nad Olimpijskim pobjednikom Samourgashevom Varteresom

Kontakt:

e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

GSM: +385 92 2397748