U srpnju 1959. godine Sabor Narodne Republike Hrvatske je donio Zakon o Visokoj školi za fizičku kulturu u Zagrebu (Narodne novine br. 30-1959) čime je bila zakonski osnovana i stvorene su pretpostavke za početak rada Visoke škole za fizičku kulturu u Zagrebu kao nastavne i znanstvene ustanove (Čustonja, 2007). Svečanim otvorenjem 3. studenog 1959. godine započela je nastava na Visokoj školi za fizičku kulturu u Zagrebu u prostorima Zavoda za fizičku kulturu u Kačićevoj ulici.
1961. godine položen je kamen temeljac za izgradnju novih objekata Visoke škole za fizičku kulturu na prostoru sjeverno od Sportskog parka ASD Mladost, južno od Horvaćanske ceste i zapadno od paviljona Studentskog doma "Stjepan Radić" od ukupno 14,5 hektara (Čustonja, 2007). Početkom akademske godine 1973./1974. Visoka škola za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, a na temelju odluke Sabora SR Hrvatske, počela je djelovati pod nazivom Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.
Senat Sveučilišta u Zagrebu je na sjednici od 16. siječnja 2001. godine donio odluku o promjeni imena Fakulteta za fizičku kulturu u Kineziološki fakultet. Odmah nakon toga pristupilo se pravnoj proceduri promjene imena fakulteta čime je i formalno-pravno okončana procedura promjene naziva fakulteta u Kineziološki fakultet (Čustonja, 2007).


Kineziološki fakultet u Zagrebu, nekada (1968.) i danas (2007.)
Prvi predavač Hrvanja na Kineziološkome fakultetu od 1959 bio je Branko Sviben. Sviben se bavio trenerskim poslom, a trenersku školu je završio na Državnome Institutu za Fiskulturu (DIF-u) u Beogradu. DIF je postao sinonim za Kineziološki fakultet u cijeloj regiji premda se u hrvatskoj nikada nije tako zvao. Sviben je diplomski rad obranio 1964. godine u Zagrebu, a 1966. Godine se zapošljava na Visokoj školi za fizičku kulturu (danas Kineziološki fakultet) na predmetima Rvanje i Sportska rekreacija. Do danas je Branko Sviben objavio desetak stručnih radova sa naglaskom na povijesni aspekt razvoja hrvanja. Dobitnik je zlatnoga ordena međunarodne hrvačke reprezentacije (FILA-e) za razvoj hrvanja u Hrvatskoj (Baić, 2007).

Branko Sviben, reprezentativac u hrvanju, prvi na državnome prvenstvu u slobodnome stilu 1951. godine.

Udžbenik Branka Svibena, Grčko-rimski i Slobodni stil
1972. godine kao asistent na fakultetu se zapošljava Josip Marić. Marić je diplomirao 1965., a magistarski rad obranio 1976. godine. Doktorsku disertaciju pod naslovom „Utjecaj motoričkih i antropometrijskih dimenzija na rezultate u rvanju klasičnim načinom“ obranio je 1982. godine (Baić, 2007).
Hrvao je u zagrebačkim hrvačkim klubovima Lika i Metalac, a trener je bio u Akademiku, Liki, Lokomotivi i Sljemenu. Naročito se istaknuo u radu sa omladincima kao izbornik kadetske, juniorske i omladinske reprezentacije Jugoslavije te izbornik svih reprezentacija u Hrvatskoj. Bio je član komisija rvačkoga kluba „Metalac“ i „Zagreb“, te član svjetske hrvačke federacije FILA-e. Nositelj je spomenice Domovinskoga rata. Josip Marić napisao je i prvi udžbenik za hrvanje i objavio 40 stručnih i 60 znanstvenih radova (Baić, 2007).

Josip Marić (lijevo) nakon pobjede nad Dragom Panovim iz hrvačkoga kluba Gavrilović
Profesor Cvetković i umirovljeni profesor Marić, na prvenstvu Hrvatske 2009. godine
Čedomir Cvetković na fakultetu započinje sa radom 1988. godine kao mlađi asistent, nakon što je mjesto bilo ispražnjeno odlaskom Tonija Soršaka, koji danas živi i radi u Kanadi. Soršak je bio trener u hrvačkim klubovima „Lokomotiva“ i „Zagreb“. Cvetković je diplomski rad obranio 1983., a poslijediplomski studij je upisao 1986. godine na Fakultetu za telesno kulturno Univerze v Ljubljani. Magistarski rad obranio je 1997., a 2004. Izabran je u nastavno zvanje Višeg predavača čiju dužnost i danas obnaša. Cvetković se istaknuo u radu sa mladim hrvačima u zagrebačkim klubovima „Lokomotiva“ i „Metalac“, te kao voditelj ljetnih škola hrvanja na otoku Badiji pokraj Korčule. Sudjelovao je u oslobodilačkim akcijama Hrvatske vojske „Bljesak“ i „Oluja“ (Baić, 2007).
Mario Baić od 2000. godine do kraja 2003. g. radi kao profesionalni trener hrvanja u Hrvačkom klubu Metalac, zaposlen pri Športskom društvu Metalac. Od 2003 godine do 2007. godine također radi kao profesionalni trener hrvanja u Hrvačkom klubu Metalac, zaposlen pri Hrvačkom klubu Metalac.
Udžbenik Dr.sc. Maria Baića, 2007. godine
Na Kineziološkom fakultetu aktivno sudjeluje u radu znanstveno-istraživačkog projekta „Praćenje promjena antropološkog statusa djece u hrvačkim sportovima“, voditelja projekta dr.sc. Hrvoja Sertića, a bio je demonstrator i vanjski suradnik na predmetima Hrvanje i Borilački sportovi. Krajem 2007. godine zapošljava se kao viši asistent na predmetu Hrvanje na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nastavne obaveze za trajanja radnog odnosa na Kineziološkom fakultetu izvršava sudjelovanjem u nastavnom procesu na predmetima Hrvanje i Borilački sportovi.
Izbornik Baić na otvaranju prvenstva Hrvatske za seniore, 2010. godine

Hrvački ljetni kamp u Dugoj Uvali, hrvači Metalca i Mađarski hrvači, 2004. godine
Trenerskim poslom bavi se od 1994 godine, kao trener u školama hrvanja. Od 2000 godine radi kao profesionalni trener hrvanja u klubu. Trenirao je više desetaka osvajača medalja na prvenstvima Hrvatske u svim uzrastima (dječacima, kadetima, juniorima i seniorima). Nekoliko godina obnašao je i funkciju pomoćnika trenera kadetske reprezentacije Hrvatske (2002, 2003), a četiri godine bio je i prvi trener kadetske reprezentacije Hrvatske (2004, 2005, 2007, 2008). Sa hrvačima koje je trenirao u klubu i u reprezentaciji postiže zapažene rezultate. Na Europskom prvenstvu za kadete (do 17 godina) 2005. godine u Albaniji, sa Sinišom Hogačem osvaja prvu medalju (brončanu) sa Europskih prvenstava za Hrvatsku,
a još tri hrvača zauzimaju plasmane među deset najboljih u svojim kategorijama. Na I. igrama mladih zemalja jugoistočne Europe u Grčkoj 2007. godine sa Markom Koščevićem osvaja zlatnu medalju, a još četvorica hrvača iz reprezentacije osvajaju medalje (Mihalj srebro, Etlinger, Bešenić i Kranjčević broncu) te Hrvatska zauzima
Hogač, 3. Na Europskome kadetskom prvenstvu, 2005. godine
ekipno drugo mjesto iza Turske reprezentacije. Na Europskom prvenstvu u Poljskoj 2007. godine sa Markom Koščevićem zauzima vrlo dobro 5. mjesto. Na Europskom prvenstvu za kadete (do 17 godina) 2008. godine Latviji, sa Dominikom Etlingerom osvaja brončanu medalju. Godinu dana kasnije na Europskome prvenstvu u Beogradu Etlinger postaje prvak Europe u kadetima (U-17).
Etlinger kao ulazno godište juniora postaje seniorski prvak države, 2010. godine
Od ostalih rezultata izdvaja 5. mjesto Bože Starčevića, hrvača kojega je trenirao u klubu, na Svjetskom prvenstvu 2007. godine za juniore (do 20 godina) u Pekingu, te godinu dana kasnije također 5. mjesto ali u višoj težinskoj kategoriji. Mario Baić jedan je od osnivača Ljetne škole hrvanja u Dugoj Uvali, pokretač je i međunarodne kadetske hrvačke lige, te Odbora za slobodni način hrvanja unutar Hrvatskog hrvačkog saveza.

Božo Starčević, 5. Mjesto na prvenstvu Europe za juniore, 2008. godine
Danas je izbornik Hrvatskih hrvačkih reprezentacija svih dobnih kategorija (kadeti, juniori, seniori). Od 2010. godine trener reprezentacije seniora je prof. Vladimir Sekulić.
Profesori na ulazu Kineziološkog fakulteta (slijeva): Sviben, Cvetković, Marić, Baić, 2007. godine
Literatura:
Elektronički mediji:
Ažurirano (Nedjelja, 06 Lipanj 2010 00:07)
Ostali članci |